Učenici svih četiriju razreda naše škole 1. – 6. listopada bili su na terenskoj nastavi u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji.
Naše putovanje započeli smo ujutro 1. listopada. Išli smo dvama autobusima. Naoružali smo se zvučnicima, dobrom glazbom, hranom i najbitnije dobrom voljom i pripremili se za naše dugo putovanje. Glazba je ispunjavala autobuse zajedno sa smijehom i razgovorom, pjesma nije prestajala ni na stajalištima kada bismo se zajedno družili. Nakon duge vožnje stižemo u Novigrad na Dobri. Iako smo očekivali neki grad, dočekalo nas je malo selo pored Karlovca koje nas je zadivilo svojom prirodom i poviješću. Ondje smo vidjeli dvorac kneza Bernardina Frankopana, a do njega nas je vodio lokalni vodič – mali pas. Već umorni od puta jedva smo dočekali poći spavati i samo smo razmišljali što ćemo sve sutra vidjeti.
Te snove odmah ujutro uništila je kiša koja nas je probudila svojim laganim padanjem. Nismo se dali obeshrabriti, sjeli smo u autobuse i uputili se prema Postojni posjetiti Postojnsku jamu. Vidjeli smo, ali i čuli mnoge zanimljivosti o njoj. Bili smo u koncertnoj dvorani koja se nalazi unutar jame, vidjeli čovječju ribicu, stalagmite, stalaktite, stalagnate, rijeku Pivku koja je graditelj Postojnske jame. Iako nam je bilo lijepo u podzemlju, nama je malo ljepše nad zemljom pa smo se zaputili na malo veću nadmorsku visinu i posjetili svetište Monte Grisa. Ubrzo je opet počela kiša pa smo se uputili prema Udinama gdje nam je bio smještaj. Došli smo predvečer pa smo dobili slobodno vrijeme u gradu gdje smo se opet družili i završili i ovaj dan s osmjesima na licima.
Treći dan probudio nas je pljusak koji nas je pratio cijeli dan. To je možda utjecalo na naše putovanje i plan puta, ali ne i na naše raspoloženje. Istina, bili smo malo umorni pa smo većinom spavali. Neka mjesta koja smo trebali posjetiti vidjeli smo iz autobusa zbog jake kiše npr. Akvileju. Nakon duge vožnje imali smo slobodno vrijeme u trgovačkom centru u Trstu. Malo smo putovali kroz vrijeme i Trst nam je postao trgovačko središte koje je i bio. U autobuse smo se vratili s rukama punim vrećica i osmjesima na licima. Igrajući razne igre, nastavili smo naše putovanje prema cistercitskom samostanu Stična gdje smo noćili.
Zanimljivo nam je bilo dizati se na molitvu koju redovnici predvode u 5 sati i na misu u 6:30. Nakon mise posjetili smo trgovinu koja je u sklopu samostana u kojoj redovnici prodavaju čajeve, ljekovite biljke i zapravo sve što proizvode po tradicionalnom receptu koji se nije mijenjao već jako dugo. Četiri dana bez škole ipak nam je bilo previše odmora pa smo četvrti dan išli u posjet Zavodu svetog Stanislava u Ljubljani. Ondje smo vidjeli veliku ustanovu u sklopu koje su i vrtić, osnovna i srednja škola, učenički dom, fakultet i studentski dom, sve institucije za obrazovanje na jednom mjestu! Ostali smo šokirani, bilo nam je čudno vidjeti toliko ljudi, toliko različitih uzrasta na jednom mjestu. Vidjeli smo što ta škola sve nudi, a onda se zaputili u Rijeku gdje smo posjetili Salezijansku klasičnu gimnaziju. Imali smo kratki domjenak, ondje se podružili, dobili ideje za nove aktivnosti u našoj školi, a nakon tog posjeta dočekalo nas je malo iznenađenje… Imali smo susret s bivšim dubrovačkim biskupom sadašnjim riječkim nadbiskupom mons Matom Uzinićem. To nas je jako razveselilo. Nakon toliko vremena u školama mislili smo da je pravo vrijeme za još malo odmora. Prošetali smo Korzom, nešto pojeli i zaputili se u Lipicu gdje smo proveli našu zadnju večer.
U subotu ujutro doručkovali smo i tužni se počeli pakirati za povratak. Naše zadnje odredište bio je Trst gdje smo se prošetali starim dijelom grada, popili talijanski capuccino i započeli naš put prema Dubrovniku. Ovih pet dana bilo nam je nezaboravno iskustvo, prilika za međusobno zbližavanje i dokaz da se isplatilo raditi cijelo ljeto. . Kiša nas je pratila tijekom putovanja, ali nije mogla pokvariti dobru volju klasičara.
Iva Trojić, 2. razred
