Školstvo u Dubrovniku ima znatnu tradiciju. Od 1333. djelovala je u gradu gramatička škola, a od 15. st. djeluje gimnazija, u kojoj su radili talijanski (Filip de Diversis), ali i dubrovački učitelji (Ilija Crijević). Za razvoj školstva od iznimne je važnosti bila odluka iz 1455., da nitko nepismen ne može biti članom Velikog vijeća.
Zbog nezadovoljstva Dubrovčana talijanskim učiteljima, dubrovački nadbiskup, književnik i povijesničar Lodovico Beccadelli već 1555. zagovara kod isusovačkog reda da u Gradu otvore kolegij. Isusovci su, naime, do tada razvili veliku djelatnost na području školstva, osnivajući kolegije, sjemeništa i sveučilišta, a osobitu pozornost posvećivali su osnivanju gimnazija u pograničnim područjima (Petrovaradin, Osijek, Požega).
Nakon 1626. vlada Dubrovačke Republike povjerava gramatičku školu dubrovačkim dominikancima, a zalaganjem generalnog vikara Dubrovačke dominikanske kongregacije Rajmunda Zamanje u svom samostanu otvaraju prvu javnu gimnaziju.
Isusovci u Dubrovnik počinju dolaziti pojedinačno, tako da od 1604. – 1612. djeluje misija, a od 1619.-1639. rezidencija. Kolegij se osniva 1658. Zahvaljujući donaciji (18.000 škuda) i zauzimanju dubrovačkog isusovca Marina Gundulića (†1647.), gradnju zgrade Kolegija započinje o. Orsat Ranjina, po nacrtima isusovačkog brata i pomoćnika Serafina Fabiana.
Zgrada Kolegija znatno je oštećena u potresu 1667., a fra Vito Andrijašević piše Diodoru Boždariću u Anconu kako su učenici i profesori danima zakopani uzalud tražili pomoć. Obnovu škole pomogao je opet vlastelin iz roda utemeljitelja, Frano Gundulić. Velika uloga u gradnji i obnovi pripada Stjepanu Gradiću. Nakon potresa nastava je ponovno započela 1671. Škola je imala tri stupnja: gramatiku, humanioru i retoriku, a predavale su se još i filozofija i moralna teologija.
Gradnja zgrade konačno je dovršena 1696., s dodatcima i u prvoj pol. 18. st. Na najistaknutijem mjestu, u zidu stubišta, ugrađena je i novom obliku prilagođena luneta: monogram Krista kojeg pridržavaju anđeli, a pod njim uklesan natpis (u prijevodu):
Isus Krist, sin Marije
Djevice, spas svijeta
i gospodar neka
bude nama sklon
i milostiv. 1481
Nad ulaznim vratima, u kamenu je profiliran sat te ispod njega maskeron s lisnatom ornamentikom, tipski vrlo sličan onima s velike Onofrijeve fontane.
Gradnja glasovitog stubišta (»Skalina od Jezuita«) započeta je 1735., a osmislio ga je Pietro Passalacqua iz Messine. Temeljnim obilježjima skalinada podsjeća na glasovitu rimsku Scala di Spagna, u skromnijoj izvedbi. Na vrhu stubišta, u sredini ograde, nalazi se natpis COLLEGIVM RHAGVSINVM, s oštećena dva posljednja broja na godini (1765.). Natpis je postavljen nakon ukinuća isusovačkog reda, a prvotno je glasio: COLLEGIUM SOCIETATIS IESU.
Kolegij je predstavljao temelj naobrazbe mnogih uglednih Dubrovčana: iz njega su se iznjedrili znameniti gramatičari i leksikografi, književnici na latinskom i hrvatskom jeziku, filozofi i prirodoznanstveni istraživači, koji su djelovali u domovini i europskim središtima.
Uz djelovanje Kolegija vezana su mnoga poznata imena: prije svih Ruđer Bošković, zatim Đuro Baglivi, Rajmund Kunić, Bernard Zamanja, Đuro Bašić, Bartul Kašić, Jakov Mikalja, Benedikt Rogačić, Ivan Marija Matijašević, Ignjat Đurđević, Ardelio Della Bella, Francesco Maria Appendini i dr.
Kolegij je imao i bogatu knjižnicu, najveći dio koje se danas nalazi u sklopu Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, a dio je ostao u vlasništvu Rezidencije Družbe Isusove.
Odlukom pape Klementa XIV. 1773. ukinut je isusovački red, a Kolegij je prešao u vlasništvo dubrovačkog nadbiskupa. Četiri godine kasnije (1777.), po nalogu Svete Stolice i dekretom dubrovačkog nadbiskupa Pugliesija, kojem je prethodila odluka Senata Dubrovačke Republike, predan je redovnicima pijaristima (skolopi) „u svrhu da bude uzdržan Zavod za javnu nastavu”. Taj je zavod djelovao do francuske okupacije Dubrovačke Republike, kada je zgrada kolegija prenamijenjena u vojničku bolnicu. Godine 1808. otvoren je licej u sklopu bivšeg samostana sv. Katarine. Za austrijske vladavine u Dalmaciji zgrada je mijenjala i vlasnike i namjenu, a u vlasništvo Biskupije vraćena je 1941.
Godine 1850. u Dubrovniku je osnovano Biskupsko sjemenište (do 1991.), a od 1948. u zgradi Kolegija djeluje Humanistička srednja škola Ruđera Boškovića, koja će nekoliko desetljeća djelovati kao privatna škola. Pravo javnosti stječe 1991., a od 2007. nosi naziv Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti.
Škola ima četiri razreda, pa je u takvim uvjetima moguće organizirati kvalitetnu nastavu i individualni pristup svakom učeniku. Početkom godine organiziraju se edukativni izleti koji služe upoznavanju učenika i profesora.tradicionalno se upriličuju susreti s roditeljima pred Božić i na Dan škole (18. svibnja, na dan rođenja R. Boškovića), a organiziraju se i seminari za predstavnike roditelja i profesore škole.
Škola organizira i duhovnu poduku svojim nastavnicima i učenicima, a zaposlenici sudjeluju i u godišnjim susretima katoličkih škola Hrvatske.
Učenici sudjeluju i u brojnim natjecanjima, smotrama i manifestacijama te redovito osvajaju pohvale, priznanja i nagrade. Aktivni su i u međunarodnim projektima vezanim za djelovanje Foruma mladih i Europskog doma.
