Učenici prvoga, drugoga i trećeg razreda naše škole 3. ‒ 7. listopada 2023. bili su na terenskoj nastavi u Makedoniju i posjetili Ohrid, Bitolu, Vevčane, Lazaropolje, Sv. Naum i Zaljev kostiju.
Putovanje smo započeli ujutro 3. listopada, a autobus je bio pun kao šipak. Vozili smo se dugo, ali usprkos tomu što se baterija brzo istrošila pa je zvučnik samo tri sata cijeli autobus ispunjavao glazbom osamdesetih, što nismo na nekim stajalištima mogli obaviti nuždu jer je Albanija puna čučavaca, što nismo imali puno prostora, stigli smo u Ohrid nasmiješeni, a taj nas je grad oduševio već na prvi pogled i na prvu šetnju.
Drugi dan započeli smo jutarnjom šetnjom u pratnji našega ljubaznog domaćina gospara Bojana Taneskog, poznatoga ohridskog arheologa. Nije nam dugo trebalo da primijetimo prelijep sjaj Ohridskoga jezera o kojem smo naučili mnoge zanimljivosti, npr. njegovu dubinu, širinu i da je najstarije jezero u Europi. Posjetili smo stari dio grada i stali kraj Donje porte ohridske utvrde te se fotografirali u Amfiteatru. Popeli smo se na Gornju portu gdje nam je vodič objasnio priču o grobu sa zlatnom maskom. Potom smo posjetili galeriju ikona u dvorištu crkve Bogorodice Perivlepte. Kratkom šetnjom stigli smo i do Samuilove tvrđave s koje se pruža prekrasan pogled na cijeli Ohrid. Pored tvrđave nalazi se crkva sv. Klementa i Pantelejmona koja čuva grob sv. Klementa (Klimenta) i antičke mozaike u svojem vrtu. Posjetili smo i crkvu sv. Jovana Bogoslova u naselju Kaneo koja gleda na grad i jezero.
Nakon dvosatne stanke po profesorovoj uputi trebali smo se vratit do ulaza Kuće Robevih u točno 14 sati i 29 minuta. Što mislite tko je zakasnio? U toj smo povijesnoj kući posjetili gradski arheološki i etnološki muzej i upoznali se sa zanimljivom arhitekturom Sjeverne Makedonije.
Objedovali smo u poznatome restoranu „Biljanini izvori” gdje nas je razveselio nastup KUD-a u kojem smo i mi mogli sudjelovati. Upoznali su nas s nacionalnim plesom orom i makedonskom tradicijskom glazbom. Na povratku prema gostinjcu u kojemu smo bili smješteni primijetili smo da nas na biciklu prati čovjek koji je u restoranu pronašao jednu od naših jakni i bez oklijevanja krenuo za nama. Zahvalili smo mu iz dubine naših srca.
Dan smo završili misom u katoličkoj crkvi sv. Ćirila i Metoda te probama za dramsku grupu gdje smo, plačući od smijeha, otkrili naše nove glumačke nade.
Treći smo dan nakon doručka krenuli autobusom prema Lazaropolju. Na putu smo stali u ženskome manastiru Rajčica u blizini Debra. Slušali smo predavanje na makedonskome jeziku koje nam je naša profesorica Hrvatskoga jezika morala prevoditi. U Lazaropolju smo se susreli s ljubaznim stanovnicima koji su nam dali priliku da iznutra vidimo njihovu crkvu koja je inače otvorena samo nedjeljom i blagdanima. U razgovoru s njima shvatili smo da se u tom selu sada nalazi samo deset stalnih stanovnika koji nisu prijavljeni da žive na tim adresama, a mjesto živne jedino za vrijeme blagdana kada se popune apartmani i hoteli. Na kraju dana shvatili smo da je to prelijepo mjestašce sada daleko od pravoga života zbog utjecaja masovnog turizma i prevelike apartmanizacije. Ne smijemo dopustiti da se upravo to dogodi dubrovačkoj povijesnoj jezgri.
Večerali smo u Vevčanima gdje smo se družili u parku pokraj restorana, a kasnije se prošetali malim dijelom grada jer smo bili spriječeni zbog radova na putu. Upoznali smo ipak dva dječaka ‒Kostu i Kokija koji su nam se predstavili i podijelili s nama svoju želju da upoznaju naš grad kao što smo mi upoznali njihov.
Četvrti dan bio je najzahtjevniji. Čim smo se probudili i doručkovali, krenuli smo u Zaljev kostiju. Tamo smo se upoznali s načinom života prapovijesnih ljudi. Naučili smo da se tako zove zbog kostiju životinja pronađenih pokraj ostataka sojenica u jezeru. Zatim smo se autobusom zaputili prema Sv. Naumu gdje smo željeli provjeriti istinitost legende i čuti otkucaje njegova srca. Čuli smo priču o njegovu životu. Uvečer smo posjetili središte Bitole gdje smo po prvi put primijetili ljude naših godina. Popili smo kavu na Širokome sokaku kao u pjesmi „Ako odam vo Bitola”. Nakon povratka u Ohrid zajedno smo se oprostili od tog lijepoga grada uz zadnju šetnju glavnom ulicom i nakon toga zadnjim večernjim druženjem po sobama.
Zadnji dan skupili smo sve naše stvari i zajedno izašli iz blagovaonice s ruksacima punim hrane, bisera (na koje smo potrošili sav novac) i septoleta koje smo nemilice trošili cijelo putovanje. Vožnja do Dubrovnika protekla je u pjesmi i lijepu druženju. Svima nam je bilo žao što je vrijeme tako brzo prošlo. Makedonija nas je osvojila ljepotom krajolika i ljubaznošću ljudi.
Nadi Držanić i Lea Vićan, 1. r.
